Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije, Pula
Pulska katedrala ili Katedrala Uznesenja Marijina u Puli je jedna od dviju crkvi u kojoj se nalazi sjedište (lat. cathedra) porečko-pulskog biskupa. Nalazi se uz južnu stranu pulskog zaljeva u podnožju brežuljka na kojem se nalazi Kaštel iz 17. stoljeća.
Mjesto današnje crkve rabilo se za religijsko štovanje još od antičkih rimskih vremena, a prve kršćanske crkve na ovome mjestu izgrađene su u kasnom 4. i ranom 5. stoljeću. One su prošle kroz seriju proširivanja i rekonstrukcija u narednim vremenima.
Unutar grada, uz glavnu ulicu kojom se sa Flavijevske ceste dolazilo do Foruma, nalazi se katedralna crkva. Sagrađena je na mjestu gdje su se kršćani okupljali još u vrijeme progona crkve (do IV. stoljeća). Vremenom je nastajala sve veća građevina koja je u V. stoljeću dobila oblik današnje crkve. Bila je to izdužena pačetvorinasta građevina odvojena sa dva reda stupova. Oltarni prostor bio je na sjevernoj strani, određen polukružnim podijem s klupom za svećenike. Ispred oltarnog prostora, iza njega i oko samoga oltara sačuvani su ulomci podnog mozaika iz V-VI. stoljeća, s memorijalnim natpisima vjernika koji su svojim novcem platili izradu određene površine.
Najstariji sačuvani dijelovi zida crkve s početka IV. stoljeća vidljivi su s vanjske strane: donji dio stražnjeg zida pripada tom razdoblju. Kasnije je crkva zbog požara 1242. godine doživjela preinake u više navrata. Dok su gornji prozori središnjeg broda izrađeni u ranokršćansko doba, prozori bočnih brodova imaju tipični gotički izgled.
Ispred crkve bila je u V. stoljeću sagrađena krstionica križnog tlorisa, koja je srušena 1885. godine. Početkom XVI. stoljeća sagađeno je novo, kasnorenesansko pročelje, a ispred crkve je u drugoj polovici XVII. stoljeća (1671-1707) sagrađen zvonik (u njegovoj gradnji korišteni su kameni blokovi iz Amfiteatra). Na mjestu gdje se danas istočno od katedrale, nalazi mali park, postojala je do 1657. godine crkva Sv. Tome, zaštitnika grada: i ona je bila sagrađena u V. stoljeću, a takva pojava dvostrukih crkvenih kompleksa u Istri nije rijetkost (Nezakcij, Poreč). Crkva Sv. Tome nakon rušenja u Srednjem vijeku više nije obnavljana: zadnji površinski ostaci bili su vidljivi još 1812. godine.
