Tvrđava sv. Mihovila podignuta je na šezdeset metara visokoj strmoj kamenoj uzvisini koja dominira okolnim akvatorijem. Pod njenim zidinama razvio se Šibenik, najstariji autohtoni hrvatski grad na Jadranu, koji se prvi put spominje na Božić 1066. godine kao mjesto u kojem je boravio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. sa svojom dvorskom pratnjom. 

       Smještena je na strateški iznimno povoljnom položaju, na pola puta između antičkih središta Zadra i Splita, u zaštićenom ušću rijeke Krke, te u blizini svih važnijih prometnih puteva u Dalmaciji. Tvrđava ima izuzetno značenje za povijest i urbani razvoj Šibenika. Originalno je sagrađena kao osmatračnica šibenskog zaljeva i ušća Krke, te kao sklonište za okolno stanovništvo. Tijekom srednjovjekovljatvrđava je postala izvorišna točka obrambenog fortifikacijskog sustava zidina i tvrđava grada Šibenika. Tvrđava duguje ime crkvi sv. Mihovila, koja se od 12. stoljeća nalazila unutar njenih zidova. Ona nije sačuvana, ali je tvrđava zadržala ime ovog sveca koji je vrlo rano postao i zaštitnik grada Šibenika.

      Najstariji danas sačuvani dio tvrđave, istočni zid, potječe iz 13. stoljeća, no veći dio tvrđave – ostali zidovi, pretprostori, dvostruki bedemi – sagrađen je u 15. stoljeću.

Tvrđava sv. Mihovila prepoznatljivi je simbol grada Šibenika, te kao takva, zajedno sa cijelim fortifikacijskim sustavom grada ima iznimno kulturno-povijesno i prostorno-urbanističko značenje.

---