Godine 1800., nakon 40 godina izgradnje, potrošenih 13 tisuća zlatnih dukata i deset godina dobrovoljnih priloga stanovništva, crkva je posvećena na dan sv. Blaža. Na mjestu nekadašnje crkve podignuta veličanstvena i skladna bazilika. Veličinom svog tlocrta koji iznosi 56,20 x 31,60 m i kupolom visokom 25 metara, župna crkva Sv. Blaža u Vodnjanu je najveća župna crkva u Istri. Isto tako, to je crkva s najvišim zvonikom (62 m), koji je sličan zvoniku bazilike Svetog Marka u Veneciji.

        S neobaroknog pročelja crkve, posjetitelje dobrodošlicom dočekuje pet svetaca: ”domaćin” sveti Blaž, sveti Petar i sveti Lovro njemu s desna, te sveti Pavao i sveti Kvirin njemu s lijeva. Kipove, sve u naravnoj veličini osim kipa svetog Blaža koji je veći, izradila su braća Andrea i Giovanni Trevisan, sinovi samoukog i nadaleko cijenjenog slikara Venerija iz Vodnjana.

     Unutrašnjost Sv. Blaža je barokni prostor razdijeljen lučnim arkadama na stupovima, opremljen s devet oltara iz 19. i 20. st. bogato dekoriranih inkrustacijama, mramorom i uljenim slikama svetaca velike umjetničke vrijednosti. Crkva posjeduje izuzetno vrijedan inventar, djelomično prezentiran javnosti u muzeju koji je sastavni dio sakralnog objekta, te je poznat po kolekciji relikvija i Svetim Tijelima. U crkvi se nalaze sačuvana mumificirana tijela svetaca i relikvije.
U Sv. Blažu se nalazi 23 cijenjenih platna i kipova. Najvažniji među njima su: ˝Posljednja večera˝ Giovannija Contarinija (1598.) čija je površina skoro 10 m2, ˝Bogorodica sa Svecima˝ Gaetana Gretzlera iz Verone, ˝Isus predaje vlast Sv. Petru˝ (1843.) Venerija Trevisana, ˝Sv. Cecilija˝ (1845.) autor koje je Andrea Dalla Zonca. Na glavnom oltaru nalaze se kipovi Sv. Franje i Sv. Domenica, nepoznatog autora. Još jedan sjajan primjer gotike je i kustodija za Sveta ulja iz 1451. god. izrađena u kamenu vodnjanskog autora Domenica Biasola. „Križni put“ potpisuje Venerio Trevisan (1842.).

Tijela svetaca
Posebnost Sv. Blažu daju i mumificirana tijela svetaca. Iza velikog oltara, leže sačuvana tijela triju svetaca – sv. Leona Bemba (+1188), sv. Ivana Olinija (+1300) i sv. Nicolose Burse (+1512). Ovdje se čuvaju i manji neraspadnuti dijelovi svetaca: torzo sv. Sebastijana (+282.), stopalo svete Barbare (+288.), jezik svete Marije Egipatske (+522.) i desni kažiprst carigradskog patrijarha sv. Eutiha (+582.). Ukupno je u vodnjanskoj stolnici pohranjeno i popisano 370 relikvija ili zemaljskih ostataka 250 svetaca. Neoborivo znanstveno objašnjenje njihove očuvanosti još nije nađeno, uglavnom se pretpostavlja da se tijelo može tako dugo očuvati pod nekim uvjetima: kad je temperatura niska, ako je smrt nastupila uslijed trovanja arsenom ili ako je tijelo bilo pokopano u zemlju bogatu željezom i taninom. Sv. Leon Bembo, sv. Ivan Olini i sv. Nikoloza Bursa su proglašeni svetima via facti, dakle nakon što se dokazalo da su zaslužni za brojna ozdravljenja.

---

Izvor: TZ Vodnjan